Objava u kategoriji: O našim autorima

Branimir Farkaš rođen je 16. svibnja 1970. godine u Zagrebu. Po zanimanju je novinar i vanjskopolitički komentator Hrvatske televizije. Nakon osnovno- i srednjoškolskog obrazovanja, 1997. godine diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a od 1997. do 1998. pohađao je Diplomatsku akademiju Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske. Do sada je bio sudionik i izlagač na više međunarodnih seminara (Montreaux, Den Hag, Atena, Antalya,…). Od 1997. godine je međunarodni izvjestitelj/reporter, komentator i dokumentarist HRT HTV emisije TVD; TVD3, Vijesti, Hrvatska danas, Hrvatska uživo, Paralele, Horizonti, Euromagazin, Motrišta, Meridijan 16, Priroda politike, Puls Hrvatske, Brisani prostor itd., sa više od 1200 reportaža, a od toga više od 450 njih iz inozemstva. Autor je više dokumentarnih filmova (Arapska pustinja (2000.) HTV, Danska uživo (2001.) HTV, Dođi, daj ruku (2001.) ADU, Moje tijelo (2001.) ADU, Tri gracije prekvalifikacije (2012.) HTV, Križ koji nestaje (2012.) HTV), brojnih intervjua sa domaćih i svjetskim državnicima i političarima. Također je ostvario i zapaženu karijeru u vanjskoj diplomaciji Republike Hrvatske. U Nakladi Ceres ima objavljene dvije drame, Iskrica i Živjeti ili umrijeti u Hrvatskoj.

Mirna Gajski Jolić, diplomirana geštalt psihoterapeutkinja i socijalna pedagoginja, zaposlena je u jednoj zagrebačkoj udruzi kao koordinatorica programa za mlade. Živi i radi u Zagrebu od 1983. godine. Tek nekoliko godina se bavi pisanjem, a počela je nakon što je sudjelovala u pisanju obiteljske knjige o moždanom udaru svoje majke i životu obitelji nakon toga. Pisanje smatra svojevrsnom terapijom i traganjem za autentičnim izričajem kojim dijeli svoje istinsko necenzurirano „ja“. Niz godina radi kao savjetovateljica i odnedavno kao psihoterapeutkinja, a u svijet slikovnica ulazi knjižicom za djecu – “Potresec”. I dalje namjerava pisati – za djecu i odrasle.

ANA DOBRIČIĆ rođena je 4. travnja 1979. godine u Zagrebu. Osnovnu školu i gimnaziju (Tituša Brezovačkog) završava također u Zagrebu.  Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 2005. godine te dobiva zvanje Profesora talijanskog i španjolskog jezika i književnosti.

Iste godine zapošljava se u struci te sljedećih šest godina provodi kao profesor stranih jezika. U tom periodu otvara vlastitu školu te se bavi njenim vođenjem sve do 2009. kada napušta posao predavača te se zapošljava u Algoritmu kao Savjetnik za nastavu. Upravo tamo po prvi puta dolazi u doticaj s izdavaštvom u kojem i trenutno radi.

Pisanjem se počinje baviti sasvim slučajno kako to često i biva. U pokušaju da napiše koncept slikovnice koji bi poslužio nekom od autora s kojima surađuje da ju pretoči u vlastito autorsko djelo spontano ju samostalno uobličava te tako nastaje njen prvi naslov Blanka i oblaci. Izdana u Nakladi Ceres, objavljena je u prosincu 2021. te je imala odličan prihvat među knjižnicama i mladim čitateljima te još uvijek traje interes za gostovanjima i čitanjima.

Ponesena stvaralačkim naletom tada dovršava i Čarobne naočale, svoju drugu slikovnicu, za koju ubrzo dobiva ponudu od izdavača Mala zvona koji je izdaje u listopadu 2022.

Usplahireni Hinko i Nemaš pojma! nastaju nakon toga inspirirani situacijom u kojoj smo se svi našli (senzibiliziranja na prisutnost zaraze u našoj okolini) a  sa željom da najmlađima pokušaju pojasniti i približiti problematiku koja ih je snašla, a koju njihovi maleni umovi ne mogu u potpunosti razumjeti iz informacija kojima su okruženi.

Nemaš pojma! objavljena je u listopadu 2022., a uz malo sreće Usplahireni Hinko će ugledati svjetlo dana u 2023. godini.

Najnoviji naslov koji je netom dovršila, Jeziva kućica, upravo je dobio ponudu da bude uvršten u plan izdavanja za 2024. kod izdavača Mala zvona.

Piše, naravno, i dalje jer uvijek postoji potreba za približavanjem nekog pojma ili problema djeci, a u kombinaciji sa svojom strukom koja ju vječito tjera da djecu nečemu nauči teme će uvijek biti poučne i informativne.

Hrvoje Milić rođen je 1978. godine u Slavonskom Brodu, gdje je proveo veći dio djetinjstva. Zbog rata u Hrvatskoj, osnovnu školu pohađa i završava u Njemačkoj; poslije četiri godine vraća se u rodni grad. Nakon završetka gimnazije u Brodu, odlazi u Zagreb na studij; uz studiranje piše i slika. Diplomirao je 2004. godine na odsjeku dizajna i projektiranja na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Nedugo poslije studija zapošljava se u struci, ali ubrzo napušta mjesto dizajnera kako bi se intenzivnije posvetio slikanju i pisanju. Od tada je sudjelovao na više grupnih, te imao i nekoliko samostalnih izložbi. Svoju prvu knjigu, roman pod nazivom „Aporija”, objavljuje 2015. godine. Dvije godine poslije objavljuje drugu knjigu „Monolog u blatu”. Trenutno živi u Zagrebu i piše prozu, drame i poeziju. “Gdje je mačka?” je njegova treća objavljena knjiga.

Rođen sam 8. veljače 1996. u Zagrebu. Život sam proveo na selu gdje su, umjesto dosadnih sivih zgrada, moju maštu hranili prizori iz prirode. Oblak nije bio oblak nego zmaj, a grana pala s drveta moj mač. Brdo je bilo usnuli div, potok otrovna zmija. Dane sam provodio u “dječjoj mašti“, otkrivao i stvarao nove priče. Tada su stigli tinejdžerski dani, maštu su zamijenila ozbiljna prijateljstva, ljubavi i gotovo odrasli problemi.

Pohađao sam Željezničko-tehničku školu u Zagrebu, sada Tehnička škola Zagreb. Brojevi, tablice i grafovi izazivali su moju maštu. Tek potkraj školovanja ona se sa zrelošću rasplamsala i tada sam shvatio da sa svim svojim osjećajima koje sam ćutio tijekom godina – ljubav, smijeh, ljutnja, zavist, oholost, mržnja, i ljudima koje sam susreo mogu stvarati. Uzeo sam pero kao što vitez uzme mač i počeo pisati. Redci su postali odlomci, odlomci stranice. Likovi kao na filmu skakali su mi pred očima. Svako zrnce prašine bilo je pod mojom kontrolom. Tako su rođeni “Revolveraši“ i avantura je počela.

Luka Stjepan Delić rođen je 1990. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je francuski jezik i književnost te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osim pisanja već dugi niz godina bavi se i amaterskim filmom te je s nekoliko kratkih filmova sudjelovao na više festivala. Također je pisao filmske kritike za jedan internetski portal. ‘Veliki humanist’ je njegov prvi roman.

Tomislav Šovagović rođen je u Šibeniku 16. prosinca 1976. godine u obitelji Josipa i Jadranke. Diplomirani je novinar i teolog. Radio je u „Glasu Koncila“ u Zagrebu gdje je bio izvršni urednik mjesečnoga magazina „Prilika“. Prethodno je niz godina djelovao na radijskim i televizijskim postajama.

Autor je zbirke priče „Rudnik čvaraka“ za koju je 2012. godine dobio nagradu „Josip i Ivan Kozarac“. Dobitnik je još dvadesetak književnih priznanja, među kojima su i druga nagrada za prozu „Dubravko Horvatić“, sedam nagrada na natječaju hrvatske duhovne književnosti „Stjepan Kranjčić“, dvije nagrade Matice hrvatske Vukovar za kraće književno djelo o Domovinskom ratu, kao i dvije nagrade na pjesničkom natječaju „Senje i meteori“.

Stanka Gjurić rođena je u Čakovcu 20. siječnja 1956., a danas živi u Zagrebu. Članica je Društva hrvatskih književnika, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika te Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori.

Autorica je petnaest knjiga, od toga devet zbirki poezije (od toga jedna na hrvatsko-talijanskom), dvije knjige lirskih eseja, knjige ljubavnih savjeta u dva toma, zbirke književnih eseja, te dvojezične (hrvatsko-engleske) knjige dnevničkih zapisa, a također je objavila i audio kasetu i CD na kojoj sama govori svoje stihove.

Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja. Njezine su pjesme objavljene u mnogim antologijama i zbornicima, a 1988. u Santa Cruzu (Kalifornija) pjesme
su joj objavljene u Američkoj antologiji svjetske ljubavne poezije.

U veljači 2014. uvodi novinu u svoje poetsko stvaralaštvo i objavljuje video zbirku ‘Izabrane pjesme, i one nove ‘, na YouTube-u.

Autorica je kolumni u mnogim dnevnim i tjednim listovima.

Uz mnoge svoje interese (gluma na filmu, TV voditeljstvo), 2006. se počinje baviti kratkometražnim filmom, te postiže zapažen uspjeh kao samostalan, nezavisni filmski autor. S jednim od svojih do danas najuspješnijih filmskih uradaka ‘Ubojite-misli’ (na temu: mine u Hrvatskoj) sudjelovala je na mnogim filmskim festivalima u  inozemstvu (Kanada, Grčka, Francuska, Portugal, Italija, Švicarska, Španjolska, BiH, itd.) te primila mnoga priznanja i nagrade.

Dragutin Dumančić rodio se 9. studenoga 1936. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Osijeku, te je maturirao u osječkoj gimnaziji Ivo Lola Ribar 1957. godine. Studij agronomije završio je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu 1962. godine, gdje je i doktorirao 1984. godine. Od 1967. do 1983. radio je kao agronomski stručnjak Ujedinjenih naroda (UNDP/FAO) u sušnim područjima svijeta, i to kao voditelj i realizator razvojnih poljoprivrednih programa u Maroku, Iranu, Jordanu, Siriji, Libiji, Tunisu, Egiptu, Senegalu, Alžiru, Argentini i Albaniji. Osnivač je i voditelj Katedre Poljoprivredna fitocenologija na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu. Od 1992. godine Dumančić uređuje i izdaje književna i znanstvena djela (gotovo 300 naslova) u više biblioteka u izdavačkoj kući “Ceres”. Preveo je brojna djela svjetske poezije i proze s francuskog i engleskog jezika. Urednik je i priređivač mnogih značajnih književnih djela hrvatskih i stranih autora. Također piše i objavljuje vlastitu poeziju i prozu, te stručne i znanstvene eseje, članke i knjige iz agronomije.

Dumančić se posebno posvetio prevođenju što mu je životna ljubav. Za biblioteku Hit u nakladi kuće Znanje, objavio je 1988. prijevod romana Goli kruh vodećeg marokanskog pisca Mohameda Choukrija. Na hrvatski je preveo poeziju Saint-Johna Persea (u pet knjiga, u dvojezičnoj biblioteci Salona:  Pohvale, U slavu kraljeva, Anabaza i Progonstvo, Ceres 1997. te Morski znaci, Naklada Ceres, 2020.); Samuela Becketta (dvije knjige pjesama u biblioteci Salona: Pjesme i Stihoklepstvo, Ceres 2001.), Izabrane pjesme Paula Eluarda, Ruperta Brookea, te moderne iranske (Ahmad Šamlu, Esmail Khoi) i egipatske pjesnike (Rif’at Sallam). Preveo je i objavio i knjigu Drugdje francuskog Nobelovca J.M.G. Le Clézioa. Izdao je i knjigu Neobavezni razgovori u kojoj su objavljeni književni razgovori s deset svjetskih pisaca. Godine 2007. Dumančić objavljuje svoj prvi roman Izjednačenje. U knjizi se nalaze i 33 autorske fotografije koje na određen način izjednačuju ideju slike i teksta. Iste godine izdana mu je i knjiga pjesama pod naslovom Zraci tame. Izdao je  kasnije još dvije knjige pjesama, Ne compliquez pas (2011.) i Prozirnom bjelinom (2012.). Godine 2017. u Nakladi Ceres objavljuje prijevod romana Krivotvoritelji novca francuskog književnika André Gidea, a već sljedeće godine izdao je prijevod pjesama 20 iranskih pjesnika u Antologiji moderne iranske poezije. Dumančić se intenzivno bavio i fotografijom.

Prof. dr. sc. Milan Glavaš rođen je 3. studenoga 1945. godine u Kra­snu, općina Senj. U Krasnu je završio osnovnu školu, a Srednju šumarsku u Delnicama. Prof. Milan Glavaš proveo je čitav život učeći od prirode i podučavajući druge o prirodi. Diplomirao je 1971. na Šumarskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao do umirovljenja 2011. U svojoj akademskoj karijeri dokazao se kao vrstan profesor, mentor i znanstvenik čiji su radovi objavljivani u najvažnijim domaćim i međunarodnim edicijama. Za svoj rad primio je niz nagrada i priznanja. Tijekom radnog vijeka imao je niz zaduženja i obav­ljao mnoge dužnosti na Šumarskom fakultetu i drugim institucijama. Organizator je nekoliko međunarodnih i broj­nih domaćih znanstvenih i stručnih skupova. Zaslužan je i za popularizaciju struke – sudjelovao je u nizu televizijskih i radijskih emisija za koje je priredio preko 200 tekstova o ljekovitom bilju. Svoje golemo iskustvo, koje je započeo kao dječak u velebitskom kraju, a razvio kao profesor i znanstvenik, odlučio je podijeliti s čitateljima Enciklopedije domaćeg ljekovitog bilja, objavljene u Nakladi Ceres 2019. godine.