Dva su čovjeka vidjela isti zločin. Jedan ga je nekome ispričao, a drugi nije. Tko će ga se bolje sjećati?
Ukratko: onaj koji ga nije ispričao. I to uvijek vrijedi! Stvar je posebno zabrinjavajuća na sudu – čim počne opisivati što se dogodilo, svaki svjedok postaje nepouzdan. Utvrđeno je da više nevinih ljudi završi u zatvoru zbog pogrešnog svjedočenja nego zbog svih drugih razloga zajedno.
Zločini su ekstreman primjer, ali isto vrijedi za sve što vam se ikada dogodilo. Čim ste nekome ispričali neki svoj doživljaj, ili čim ste ga zapisali u dnevnik, gotovo je. Vaše su riječi izbrisale stvarni događaj u vašoj glavi i zauzele njegovo mjesto.
Englezi, koji jako vole izmišljati nove riječi, to nazivaju verbal overshadowing, što bismo mogli prevesti kao “prekrivanje riječima”. Ne brinite, to nije nešto što biste trebali ni mogli promijeniti. Jezik nam služi za organiziranje našeg iskustva, to je čovjekov način da ovlada onime što mu se dogodilo. Ne možemo drukčije.
Svaki jezik ima drukčiju strukturu, što znači da svaki jezik laže na svoj način. Zato vas pitamo: koji je hrvatski stil laganja?
Cart is empty 
