Pjesnik se ovdje dotiče ne samo uopćenih, univerzalnih pojmova prirode poput livade, krošnje, kiše, zvijezda i cvijeća, nego i individualiziranih, sasvim određenih prostora zagrebačkih groblja, trgova, ulica i kuća u koje fokusira položaj smrtnog čovjeka u svemiru, toj čudnoj zajednici ljudi, životinja, biljaka i svih ostalih dokučivih i nedokučivih oblika života.