Giovanni Pico della Mirandola, humanist, sjajni filozof, član firentinske Platonističke akademije i pripadnik intelektualnog kruga Lorenza de Medicija Veličanstvenog, bio je u to vrijeme, i ne samo u Firenci, jedan od najslavnijih umova humanističke filozofske misli, promicatelj renesansnog duha. Po znanju nazivan “čudom od mladića”, već je kao šesnaestogodišnjak održao u Ferrari čuvenu javnu raspravu, a s dvadesetdvije godine imao je gotovo djelo u kojem izlaže osnove renesansnog univerzalizma – Conclusio philosophiae (Filozofski zaključci).

O čemu meditirajući pjeva (ili pjevajući meditira) filozof-pjesnik Giovanni Pico della Mirandola? – O ljubavi. Ljubav je provodni motiv svih soneta, izizimajući zadnji (XLV), koji je zgusnutim odslikom  onoga stanja  i onoga (imenovanoga)  zla u Firenci i u Europi od kojega se udaljuje.  (Leopoldina-Veronika Bana)

Djelo je sa staroitalskoga prepjevao Jozo Mršić.