U rukopisnoj knjizi „Odvremenjeni put“ pedeset i osam je pjesama podijeljeno u pet ciklusa. Prvi se ciklus sastoji od 18, a ostala četiri ciklusa svaki od po pet pjesama. U knjizi autor progovara o vremenu (i nevremenu) o svom životnom iskustvu i snu.

Počevši od naslova ove knjige „Odvremenjeni put“ (koji tumačimo kao put odbačen od vremena) u mah shvaćamo da pjesnik u svojim pjesmama neće locirati vrijeme. Dapače opskraćuje ga. Prefiksacijom je naime nastao novi pridjev („Od“ jest prijedlog po vrsti rijači, ali je po tvorbi prefiks, dok je „vremenjeni“ pridjev) a takva nova leksička norma vidljiva je i po upotrebi leksema kao što su „nedovit“ i u „nesnu“. Pjesniku nije do perifraze (nekog viška riječi) on će i konkretni zavičaj univerzalizirati u metaforama i pokazati da postoji nešto pokraj naše spoznaje i na taj način raskriliti jedan posve novi svijet koji je u tradicionalnom pjevanju zasužnjen u dosljednim razradama jednostavnih slika i poredbi. U ovoj knjizi znatno je povećana razina figurativnosti sve do polja nadrealne metafore, a zatim one posve lirske te na kraju i izrazito genitivne metafore kao što je „vrt snova“.

Monolitno strukturirana knjiga ispunjena je dakle s metaforičnosti viđenog, ali nikad zatamnjena smisla već u vezama po susljednoj sličnosti, uvijek s pokrićem a ne tek puko blebetanje, tj. iznošenje na vidjelo svega onoga što razmaženom pjesničkom umu padne na pamet.