Predrag Đuras (1972.) napisao je ovaj roman još davne 1994. godine kada je imao 24 godine. Erikov dnevnik , pisan u prvom licu, u obliku dnevnika, nudi priču o seksualnom sazrijevanju varaždinske srednjoškolske mladeži. Glavni zaplet u romanu je rivalstvo i iscrpljujuća psihološka borba između dvojice mladića, srednjoškolca, dakle, između dva glavna junaka u romanu, od kojih jedan piše dnevnik o svemu što u toj borbi doživljava. Oni se natječu za prevlast u sentimentalnom dokazivanju; obojica žele doznati jesu li osjećaji privlačnosti koje oni gaje jedan prema drugome, potekli i razvili se na njihovoj sklonosti prema istospolnoj, homoseksualnoj ljubavi ili se jednostavno radi o prolaznim, postpubertetskim hirovima. U traženju tog odgovora, u završnoj sceni romana, rješavaju se sve dvojbe i zagonetke tog njihova odnosa.
Ono što zaslužuje pohvalu, uz stilsku zrelost i ljepotu pripovijedanja, autorova je nadarenost i sposobnost da na dopadljiv način iznese jednu neobičnu i nesvakidašnju priču o neobičnoj ljubavi i upornog traganja glavnih junaka za prirodom, izvorom te ljubavi. Autor svoja dva glavna lika dugo drži u neizvjesnosti jesu li njihovi odnosi rezultat ljubavne privrženosti ili je to jednostavno kapric dvojice normalnih mladića koji su se željeli okušati ili isprobati i na planu (homoseksualne) ljubavi.
Mnoga su književna djela napisana na temu o istospolnim ljubavima, željama i odnosima, prikrivenim i manje prikrivenim. Ovdje spominjemo samo neka najpoznatija književna djela kao što je Smrt u Veneciji Thomasa Manna ili Slika Doriana Graya Oscara Wildea. Može li se i smije li se Đurasov roman dovoditi u blizinu navedenih remek djela, to je posebno pitanje. Međutim, priča koju Đuras iznosi u svom romanu vrlo je psihološki dorađena i doživljena, realno i poetski ispričana na književno dopadljiv pa zabavan način; zato pretpostavljamo da će njegova knjiga naći brojne čitatelje koji će sa zanimanjem pročitati ovu neobičnu knjigu.