Samuel Beckett je dramatičar, pjesnik i romanopisac irskog podrijetla, ujedno dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Središnja tema njegovog stvaralaštva je problem ljudske egzistencije i otuđenosti modernog života, a njegov pogled na svijet odiše pesimizmom i apsurdnošću.

„Beckettovo pjesništvo neraskidivo je tkivo njegovih romana i drama, tkivo jedinstvena monologa, glasa koji luta, i sve upija, i svemu svjedoči, bez suda, bez tumačenja, bez odgovora. Uz Becketta se nižu pojmovi: ništavilo, pustoš, metafizička studen. Njegovi tekstovi bez interpunkcija puštaju da se misli, da se slike i tonovi prelijevaju i spajaju, a na nama je da zaustavimo dah, da se vratimo, ubrzamo ili usporimo, sve dok ne pohvatamo korake. Ritam, a ne logika; osjetiti, a ne razumijeti – to bi trebala biti naša početna uporišta na usponu prema Beckettu“. (Iz pogovora Marije Paprašarovski)

Pjesme je u Nakladi Ceres objavljena kao dvojezično izdanje – na hrvatskom i francuskom.