Zemlja je plava kao naranča smatra se najljepšim stihom koji je u poezije uopće ikada napisan. To je prvi stih sedme pjesme u zbirci Ljubav poezija i to u prvom poglavlju te zbirke koji nosi naslov Ponajprije. Zbirka Ljubav poezija sadrži najljepše Éluardove pjesme i u toj zbirci je najviše došla do izražaja pjesnikova navada da se ne razdvaja riječi zarezima. Razlog je možda našao u bolnom razdoblju svoga života kada se Salvador Dali, poput zareza, ubacuje između njega i njegove žene, njegove muze Gale. Prve pjesme u knjizi Ljubav poezija napisane su ponajprije u doba kada je ljubav doista bila poezija i kada je Gala svojom ljubavlju njegov život činila poezijom.

Na prvi pogled nelogična i gotovo neshvatljiva metafora u stihu Zemlja je plava kao naranča potpuno nas zbunjuje. Međutim, kada malo zastanemo, promislimo i zatim prihvatimo neobičnu logičnost tog stiha, otkriva se bogata asocijativnost upravo tog tipičnog éluardovskog stiha.

Plava, azurna boja zemlje kao simbola sreće, smještena je tu jer je pjesnik bio još sretan s Galom, a sferičan oblik i zemlje i naranče su znaci neupitne i potpune sreće. Zemlja je okrugla kao plod voćke, kao plod naranče koja je u nas na stolu za svaki Božić. Plava zemlja zasipana je neprekidno sunčevim zrakama koje u našim očima imaju boju naranče. I naše misli, same od sebe, odlutaju u te beskrajne i bogate prostore kao što je  plavetnilo zemlje koja se kupa u narančastim zracima što ih nesmiljeno šalje sunce. Prvotna neshvatljivost Éluardove metafore postaje tako prostor koji nastanjuju bezbrojne slike i krajobrazi u koje ljubitelj poezije rado zagazi.