Svaki pisac, svaki veliki čovjek održavao je epistolarne veze sa svojom obitelji. Ali Saint-Exupéry sa svojom bijaše povezan trajnom privrženošću i ljubavlju.

Kuća i park iz djetinjstva, draga bića koja su prerano nestala, neobična majka, otvorena svim oblicima umjetnosti i duhovnosti koja je tijekom cijelog svog života svladavala toliko boli i teškoća, sve je pridonijelo zbližavanju Antoinea de Saint-Exupéryja s onom kojoj je 1930. pisao: “Recite sami sebi da je od svih ljubavi Vaša najdragocjenija i da se u teškim trenucima uvijek vraćamo u Vaše naručje. I da Vas često trebamo, poput djeteta. I da ste Vi veliko spremište mira i da Vaš lik umiruje…”

U knjizi je također dodana većina crteža koji se nalaze u pismima.

Neka pisma koje je Saint-Exupéry uputio svojim sestrama ili svome zetu, ubačena su kronološkim slijedom.