Višnja Bandalo (1977.) novo je ime u našoj književnosti, napose je novo na polju istraživanja književnog stvaranja. To ime valja zapamtiti i odmah zapisati u vlastiti dnevnik…., jer se doista radi o pojavi jedne talentirane mlade književnice koja se uputila zanimljivim i zahtjevnim putem istraživanja književnog stvaralaštva.
Knjiga o sebi, autoričino je prvo objavljeno književno djelo. Višnja Bandalo ovdje se bavi vrlo zanimljivom temom dnevnika. Dnevnike su odvajkada pisali mnogi poznati europski književnici. Pisanje dnevnika je dobra navika i izuzetno koristan i važan čin, jer dnevnički zapisi pomažu odgonetavanju i istinskom razumijevanju cjelokupnog opusa, a često i života pojedinog književnika. Dnevnička književnost Zapada vrlo je bogata i čuva mnoge dnevnike, dnevničke zapise, bilješke, pisma i druge dokumente pojedinih pisaca, pa su neki pisci jednako slavni zbog svojih dnevničkih zapisa koliko i zbog literarnog djela. Kod nas je taj vid stvaranja vrlo slabo zastupljen i malo nazočan, posebice kod suvremenih pisaca.
O književnim dnevnicima, njihovu načinu pisanja i njihovu utjecaju na stvaranje pojedinih književnika, dakle, o svim vidovima dnevnih zapisa, Višnja Bandalo ozbiljno se pozabavila u ovom svom prvijencu, počevši svoja razmatranja na univerzalnoj razini da bi onda svoje temeljne postavke potkrijepila primjerima iz talijanske suvremene književnosti, uključujući tu dnevnike i dnevničke zapise i bilješke velikih pisaca poput Giacoma Leopardija, Cesarea Pavesea, Leonarda Sciascie, Corrada Alvara, Elia Vittorinia i mnogih drugih autora.