Objava u kategoriji: O našim autorima

Goran Srdarević rođen je 1982. godine u Osijeku, gdje pohađa osnovnu i srednju elektrotehničku školu, a diplomu inženjera telekomunikacija stječe na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu. Uspješni prvijenac “Izravno” objavljuje 2014. Bio je jedan od dvojice autora čije je rukopise izdavačka udruga Katapult, posvećena promoviranju mladih i još nepoznatih autora, izabrala kao najbolje romane godine. Roman SF žanra “Najteže vrijeme za istinu onda je kada sve može biti istina” objavljuje 2021., koji je zbog velikog zanimanja publike već 2023. godine doživio drugo izdanje. Najnovijim romanom “Starački dom za maloljetnu delinkvenciju” odlučio se okušati u žanru komedije. Autor, među ostalim, piše i kratke priče, a trenutno radi na još jednom rukopisu.

Autor se ozbiljnije publici predstavio početkom stoljeća kada na blogu objavljuje više od 700 pjesama. U prvoj knjizi bavi se svojom bolešću te mu u biblioteci „Profil klinika“ 2014. izlazi „Izdisaj/Astma“. Romani koji slijede „Tajkunovi nasljednici“ (2015.) i „Dosta!“ (2016.) žanrovski bi se mogli smjestiti u akcijske trilere, a početkom 2017. tiskana mu je i prva zbirka poezije „Stvarajmo svemir“ u biblioteci „Terra sancti Martini“ Gradske knjižnice Dugo Selo, u kojoj je 2021. izišla i zbirka kratkih priča „Skok s ruba sela“.
Aktivno sudjeluje u radu neformalne udruge Klub pisaca Gradske knjižnice Dugo Selo, organizirajući pjesničke i književne susrete u gradu te na gostovanjima širom Hrvatske.

Mario Pavše rođen je 13. listopada 1977. u Zagrebu. Inženjer je informacijske tehnologije, programer mobilnih aplikacija operacijskog sustava Android, računalni operator, autor igre AndroMathick i strastveni matematičar s dugogodišnjim iskustvom rada s učenicima na području matematike.

VIŠNJA MACHIEDO rođena je u Zagrebu, gdje je živjela kao samostalna umjetnica. Djelo Osamnaest izazova, rezultat dvadesetogodišnjeg bavljenja francuskom poezijom, potvrđuje prožimanje njezinog kritičko-istraživačkog, esejističkog i prevoditeljskog rada.

Objavila je »svojeg« Baudelairea (Moje razgolićeno srce, odabir iz Cvjetova zla i proza, 1995), a prethodno i autorsku antologiju Komedije dell’ arte (1987). Zapaženi su njezini prijevodi niza proznih i kazališnih djela s francuskog i talijanskog (Molière, Mérimée, Villiers de I’Isle-Adam, Segalen, Gide, Céline, Sartre, Camus, Vian, Mariën, de Obaldia, Finkielkraut, Bruckner, Baricco…), radiofonske dramatizacije i adaptacije (među potonjima i autori kao Wilde, Mishima, Péguy, Valéry, Breton, Yourcenar, Svevo, Sanguineti…), te njezini vlastiti eseji (u rasponu od srednjovjekovnih obrada Tristana do redateljskog profila V. Habuneka i pjesništva N. Šopa). Uređivala je i školska izdanja. Dobitnica je godišnje nagrade DHKP-a i povelje za zasluge Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu.

Mladen Machiedo se rodio 1938. u Zagrebu u dalmatinsko-primorsko-srednjoeuropskoj obitelji. Tu se školovao, diplomirao romanistiku i doktorirao. Proveo je dvije godine na specijalizaciji u Scuola Normale Superiore u Pisi. Redoviti je profesor talijanske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Djeluje kao znanstvenik (istraživač i teoretičar), kritičar, pjesnik i prevoditelj. Predavao je kao gost na desetak talijanskih sveučilišta, uključivši jedan semestar u Trentu, a dopunski (prije domovinskog rata) dvije godine u Sarajevu. Član je uredništva časopisa »Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia« i internacionalnog uredništva časopisa »Testuale« (Milano-Novara). Dobitnik je više talijanskih nagrada (»Quasimodo«, »Circe Sabaudia«, »Poesia aperta: Un poeta per l’Europa«, »Agrigento«, »Lerici Pea«, »Biagio Marin«), uz one u domovini (»J. J. Strossmayer«, »Frano Čale«, »DHKP«).

Njegova bibliografija obuhvaća: niz znanstvenih i kritičkih djela u zasebnim knjigama (Od kanconijera do svemirske nepoznanice, 1973; Leonardo da Vinci i poezija, 1981; Vicini ignoti, 1992, O modusima književnosti, 1996; Umješnost previda / L’art de l’oubli, 1997; Sotto varie ango-lazioni, isto) i većim separatima (Machiavelli segreto, 1974; Mahnito stoljeće. Talijanski roman seičenta, 1976), zbirke poezije (Aeroliti na hrvatskom 1982, na talijanskom 1989; Na strani dima, 1994; Senza risposta, 1995), antologije i izbore (Novi talijanski pjesnici, 1971; Otto poeti croati, 1974; Giovane poesia croata, 1977; Antologija talijanske poezije XX stoljeća, 1982; Drukčiji i drugi, talijanska pripovijetka 20. stoljeća, redaktura skupnog djela,1995), te brojne prijevode s talijanskog (Leonardo da Vinci, Michelangelo Buonarroti, Campana, Montale, B. Marin, Pavese, Calvino, Cattafi, R, Porta i drugi), odnosno na talijanski (osobito Nikola Šop), od kojih su neki doživjeli ponovljena i proširena izdanja.