U djelu Borisa Domagoja Biletića, Radovi na nekropoli, riječ je o poeziji koja nije inficirana postmodernističkim hirovima premda na nju možemo gledati i iz tih pozicija, no dakako bez pejorativnih primisli proizvoljnosti, odnosno kao na proizvod koji svojim povijesnim utemeljenjem biva omogućen upravo vremenom postmoderniteta. (…)  Dakle, o čemu i kako Biletić to progovara u knjizi Radovi na nekropoli? Temeljne su riječi Radova na nekropoli praznina, strah, osamljenost, zaborav, prošlost, uspomena, itd. One nam sugeriraju dva osnovna premetno-tematska koncepta korištena u knjizi, koncept egzistencijalnostii blizak mu koncept temporalnosti. Navedeni se koncepti ne isključuju već se razložno prepliću. (Sanjin Sorel)