Marko Gregur rođen je 1982. godine u Koprivnici. Završio je višu ekonomsku školu u Koprivnici. Sada studira odnose s javnošću. Kratke priče i poeziju objavljivao je u tridesetak (zajedničkih) zbirki poezije i kratke proze, zatim u časopisima Kaj, Poezija, Odjek (Sarajevo), Knjigomat, Avangrad (Novi sad), Re, u novinama Večernji list, Vijenac, Zarez, u zborniku mladih autora (do 27 godina) s područja bivše Jugoslavije „Rukopisi 32“ i „Rukopisi 33“. Dobitnik je nekoliko nagrada za poeziju, a dobio je i drugu nagradu na natječaju za kratku priču „Dr. Eso Sadiković“ 2010. godine (Prijedor, BiH) kao i prve nagrade na natječaju za kratku priču „Marko Martinović Car“ 2010. godine (Vitez, BiH).
Jedan je od dvadeset pobjednika natječaja za kratku priču „Sea of words 2010.“ (Barcelona, Katalonija u Španjolskoj).Taj se natječaj raspisuje u 37 zemalja euro-mediteranske regije. Dobitnik je i nagrade za najbolji neobjavljeni rukopis „Ivan vitez Trnski“. Tu nagradu svake godine dodjeljuje Podravsko-prigorski ogranak DHK.
Marko Gregur najavljuje vrlo zanimljivu pojavu u hrvatskoj književnosti. Marljiv je i vrlo ambiciozan, probuđen i svjestan svega što se oko njega vrti. Smion je i nestrpljiv. U književnom životu nastupa sam. Čini se vrlo uspješno, bez vike i galame, bez društvenih i inih veza, klanova i došaptavanja.
Lirska grafomanija predstavlja ga kao pjesnika koji se koprca u ovoj zemlji koja se nije snašla u slobodi i samostalnosti. Posprdni i s blagom ironijom, Gregur se buni protiv nakaznosti koje su sve očitije u hrvatskom društvu i to na svim razinama i u svim društvenim slojevima. Marko Gregur nije ipak glasan buntovnik poput Majakovskog, ali njegov tihi bijes iz ove knjige uskoro će se rasplamsati i prsnuti iz neke nove knjige.