Gabriele D’Annunzio je neprijeporno slavno ime talijanske književnosti. Jedno od prvih njegovih djela koja su postigla književni uspjeh bio je upravo roman Giovanni Episcopo kojeg je D’Annunzio napisao u 28. godini života. Roman ispunjen simbolikom i patetikom, prolomima osjećajnosti i tragičnosti. Opis je to raspadanja jednog čovjeka koji je svoj život potrošio naopako. D’Annunzio je doista poznavao tu tragičnu osobu čija je tmurna sudbina inspirirala velikog pisca.

“Kada sam na korici jedne bilježnice pročitao ime Giovannija Episcopa, u jednom trenutku, kao u bljesku munje, vidio sam lik čovjeka: ne samo tjelesni lik nego i moralni lik, prije nego što su mi pred oči došle bilješke, po ne znam kojem intuitivnom shvaćanju, i činilo mi se da mi ga pruža ne samo naglo buđenje jednog sloja pamćenja nego i tajno dotjecanje neprepoznatljivih psihičkih elemenata nekoj svjetlosti izravne analize.”
(Iz D’Anunnzijeva pogovora knjizi)