Studija Mladena Machieda bavi se hrvatskim i talijanskim književnim temama viđenima kroz prizmu spoja 17. i 20. stoljeća. U svom unutarnjem metodološkom rasponu, ovo djelo se kreće od zrakastog tumačenja teksta do okušavanja u svojevrsnom malom «kritičkom romanu», pri čemu se znanstveno i književno poetički spajaju.