Stanka Gjurić u svojem nam novom rukopisu, zbirci lirskih eseja, ponovno nudi obilje prelijepih, no ponajprije vrlo značajnih promišljanja. Autorica, očigledno crpeći nadahnuće iz vlastitog iskustva, kroz raznolike teme dotiče se također i muško-ženskih odnosa, ljudske sreće, nadanja, ljubavi, zloće, kao i onog dobrog u ljudima. Na jedan specifičan način bavi se i progovara o međuljudskim odnosima općenito, temama svima vrlo bliskim. Gjurić piše o vrlo važnim pitanjima koja se tiču svakog od nas, i s čime se svatko u svom životu na neki način susreo, ali jednako progovara i o samome čovjeku, njegovoj prirodi, istinom ga ogoljujući do kosti, pritom ne štedeći ni samu sebe.